Kako nastaje novac: banke, krediti i središnja banka

Najveći dio novca kojim plaćamo nije gotovina nego brojka na računu u poslovnoj banci. Taj se novac ne tiska. Nastaje kad banka odobri kredit: istovremeno upiše potraživanje prema klijentu i odobri mu depozit u istom iznosu.

Zvuči kao trik, ali nije. Banka time nije stvorila bogatstvo, nego dvije obveze koje se poništavaju. Klijent je dobio novac na račun i istovremeno je dužan isti iznos, uvećan za kamatu. Kad kredit otplati, taj se depozitni novac poništava.

Dva oblika novca#

Gotovina je obveza središnje banke. Novčanica u novčaniku je fizički zapis o toj obvezi i vrijedi svakome, bez posrednika.

Depozitni novac je obveza poslovne banke prema vama. Kad na računu piše 3.000 EUR, to znači da vam banka duguje 3.000 EUR i da ih je dužna isplatiti u gotovini ili prenijeti nekome drugome na zahtjev. Taj oblik čini najveći dio ukupne količine novca u modernim gospodarstvima.

Postoji i treći oblik koji građani ne koriste: rezerve poslovnih banaka kod središnje banke. To je novac kojim banke plaćaju jedna drugoj i središnjoj banci. Kućanstvo (domaćinstvo) i poduzeće ne mogu držati rezerve, kao što banka ne može platiti svoju obvezu prema drugoj banci vašim depozitom.

Knjigovodstveni prikaz: kako nastaje depozit#

Pretpostavimo da banka odobri stambeni kredit od 100.000 EUR. U trenutku isplate mijenjaju se dvije stavke u bilanci banke.

Aktiva je porasla za potraživanje prema dužniku. Pasiva je porasla za depozit koji je klijent dobio. Bilanca je i dalje uravnotežena, a količina depozitnog novca u gospodarstvu je za 100.000 EUR veća nego prije. Nijedan štediša nije izgubio ni euro sa svog računa.

Isto vrijedi obrnuto kad banka kupuje imovinu. Ako od klijenta kupi obveznicu, plaća je odobrenjem njegovog računa, dakle opet stvara depozit.

Taj mehanizam je opisan i u analizama središnjih banaka, među njima i u radu Bank of England iz 2014. o stvaranju novca u modernom gospodarstvu, koji izričito odbacuje sliku banke kao posrednika koji samo preusmjerava tuđu štednju.

Zašto to nije besplatan novac#

Prvo, kredit stvara i dug. Klijent ima 100.000 EUR na računu i obvezu od 100.000 EUR uvećanu za kamatu. Njegova neto imovina se nije promijenila.

Drugo, novac odmah odlazi. Kupac stana prenosi 100.000 EUR prodavatelju, koji najčešće ima račun u drugoj banci. Tada banka mora podmiriti obvezu rezervama kod središnje banke. Depozit koji je stvorila je otišao, a potraživanje je ostalo. Ako banka trajno odobrava više kredita nego što privlači depozita, mora se financirati skuplje: na međubankovnom tržištu, izdanjem obveznica ili kod središnje banke.

Treće, banka snosi rizik. Ako kredit ne bude vraćen, gubitak se pokriva njezinim kapitalom, dakle novcem vlasnika. Zato banka provjerava kreditnu sposobnost i traži instrumente osiguranja.

Što stvarno ograničava banke#

Popularna slika multiplikatora u kojoj banka prima depozit pa smije posuditi njegov dio ne opisuje dobro današnji sustav. Ograničenja su drugačija.

Kapitalni zahtjevi. Banka mora imati kapital razmjeran riziku imovine. Ako stambeni kredit od 100.000 EUR nosi ponder rizika od 35 posto, rizikom ponderirana aktiva je 35.000 EUR. Uz zahtjev od 8 posto to znači 2.800 EUR kapitala, a uz ukupni zahtjev sa zaštitnim slojevima od 13 posto oko 4.550 EUR. Nezaštićeni potrošački kredit s ponderom od 75 posto traži znatno više kapitala za isti iznos.

Likvidnost i cijena rezervi. Banka mora moći podmiriti odljeve. Kamatna stopa po kojoj se pribavljaju rezerve je izravni trošak kredita i glavni kanal kojim središnja banka utječe na kreditiranje.

Obvezna pričuva. Banke moraju držati dio obveza kao pričuvu kod središnje banke. Uz stopu od 1 posto, depozit od 100.000 EUR traži 1.000 EUR pričuve. Stope se razlikuju po zemljama i mijenjaju odlukama središnjih banaka, pa aktualnu vrijednost provjerite kod ECB-a, HNB-a ili NBS-a.

Potražnja i solventni dužnici. Banka ne može stvoriti novac ako nitko ne traži kredit ili ako ga traže samo oni koji ga neće vratiti. U razdobljima slabe potražnje kreditiranje pada bez obzira na to koliko su rezerve obilne.

Uloga središnje banke#

Središnja banka ne određuje izravno koliko će kredita banke odobriti. Ona određuje cijenu rezervi i uvjete uz koje ih daje, a time i cijenu novca u cijelom sustavu. Kad podiže stope, kreditiranje poskupljuje i usporava, pa se novac stvara sporije.

Kupnjom vrijednosnih papira središnja banka stvara rezerve. Te rezerve ostaju u bankovnom sustavu i ne prelaze izravno na račune građana. Depozitni novac na računima kućanstava raste tek kad banke odobre kredit ili kad središnja banka kupi papire od nebankarskog sektora, na primjer od mirovinskog fonda čiji račun je u poslovnoj banci.

Središnja banka izdaje i gotovinu, ali pasivno: banke naručuju onoliko novčanica koliko klijenti traže, i za njih plaćaju rezervama. Podizanje gotovine s bankomata ne stvara novi novac, samo mijenja njegov oblik.

Što se događa pri otplati kredita#

Otplata je obrnuti proces. Kredit od 100.000 EUR na 20 godina uz 4 posto ima ratu od 605,98 EUR, izračunatu kako je opisano u tekstu o ratama kredita i u kalkulatoru rate.

U prvoj rati kamata je 333,33 EUR, a glavnica 272,65 EUR. Događaju se dvije različite stvari:

• Dio glavnice od 272,65 EUR poništava novac. Depozit klijenta se smanjuje, a istovremeno se smanjuje i potraživanje banke. Obje strane bilance padaju, depozitni novac nestaje.
• Kamata od 333,33 EUR ne nestaje. Ona prelazi banci kao prihod i iz nje se plaćaju plaće (plate), troškovi, gubici po lošim kreditima i dobit vlasnika, pa se vraća u optjecaj.

Kroz cijelu otplatu klijent vrati 145.435 EUR. Od toga se 100.000 EUR poništi, a 45.435 EUR je prihod banke. Zbog toga sustav u kojem se krediti masovno otplaćuju, a novi se ne odobravaju, ima manje novca u optjecaju nego prije. To je jedan od razloga zašto se financijske krize brzo pretvaraju u pad potrošnje.

Veza s inflacijom#

Stvaranje novca nije samo po sebi inflatorno. Bitno je na što novac ode i je li ponuda robe, usluga ili imovine sposobna pratiti veću potražnju.

Ako novi krediti financiraju proizvodne kapacitete, raste i ponuda, pa pritisak na cijene izostaje. Ako financiraju potrošnju ili kupnju postojeće imovine u trenutku kad je ponuda ograničena, cijene rastu, bilo potrošačke bilo cijene nekretnina i financijske imovine.

Zato je monetarna politika usmjerena na cijenu kredita, a ne na neku fiksnu količinu novca. Mehanizme rasta cijena razlaže tekst o nastanku inflacije, a učinak na kupovnu moć štednje pokazuje tekst o realnom prinosu.

Česta pitanja#

Stvaraju li banke novac ni iz čega?#

Stvaraju ga knjigovodstveno, ali ne besplatno i ne neograničeno. Svaki novi depozit dolazi u paru s dugom klijenta i s rizikom za banku, a količinu ograničavaju kapitalni zahtjevi, likvidnost, cijena rezervi i broj dužnika koji mogu vratiti kredit.

Znači li to da moj depozit nije "moj novac" u trezoru?#

Vaš depozit je potraživanje prema banci, a ne gotovina odložena na policu. Zato postoji sustav osiguranja depozita, u Europskoj uniji do 100.000 EUR po deponentu i banci. Limiti u BiH i Srbiji se određuju nacionalno, pa ih provjerite kod nadležne agencije.

Ako banke stvaraju novac, zašto država ne stvori novac za sve?#

Novac nije bogatstvo nego zahtjev na robu i usluge. Ako se količina zahtjeva poveća brže od proizvodnje, rezultat je viša razina cijena, a ne veće blagostanje. Povijesni primjeri monetarnog financiranja proračuna redovito završavaju visokom inflacijom.

Nestaje li novac kad otplatim kredit?#

Da, dio koji otplaćuje glavnicu. Depozit i potraživanje banke se istovremeno smanjuju, pa taj novac prestaje postojati. Kamata ne nestaje nego postaje prihod banke i vraća se u optjecaj kroz njezine troškove i dobit.

Kako pratiti koliko novca ima u sustavu?#

Središnje banke objavljuju monetarne agregate. U europodručju su to M1, M2 i M3 na statističkom portalu ECB-a, a nacionalne serije objavljuju HNB, NBS i druge središnje banke. Podaci se objavljuju mjesečno, uz opis obuhvata svakog agregata.