Kako nastaje inflacija: potražnja, troškovi i očekivanja

Inflacija nastaje kad ukupna potražnja raste brže od sposobnosti gospodarstva da proizvede robu i usluge, kad rastu troškovi proizvodnje ili kad svi počnu očekivati više cijene i unaprijed ih ugrađuju u ugovore. U praksi tri mehanizma djeluju istodobno i pojačavaju jedan drugoga.

Za kućanstvo (domaćinstvo) razlika nije akademska. Inflacija potražnje obično dolazi s rastom zaposlenosti i plaća (plata), pa je podnošljivija. Inflacija troškova stiže kao poskupljenje energije i hrane bez rasta dohotka, pa izravno smanjuje kupovnu moć.

Mehanizam 1: inflacija potražnje#

Kad kućanstva, poduzeća i država žele kupiti više nego što gospodarstvo može proizvesti, cijene su ventil koji izjednačava račun. Tipični okidači su niske kamatne stope i brz rast kredita, porezna rasterećenja ili izravni transferi, rast izvozne potražnje i trošenje ušteđevine nakupljene u nekom prethodnom razdoblju.

Znakovi da je riječ o potražnji: rast zaposlenosti, manjak radnika, produljenje rokova isporuke i poskupljenja koja su raširena po skupinama, a ne koncentrirana u jednoj. U tom slučaju temeljna inflacija raste zajedno s ukupnom.

Mehanizam 2: inflacija troškova#

Ovdje potražnja ne mora rasti. Poskupljuje ono što proizvodnja mora kupiti: energija, sirovine, prijevoz, rad, kapital. Poduzeća prenose dio poskupljenja na cijene, pa indeks raste iako se količine ne mijenjaju ili čak padaju.

Snaga učinka ovisi o ponderu u košarici. Ako energija čini 8 posto potrošačke košarice i poskupi 40 posto, izravni doprinos ukupnoj stopi je 0,08 × 40 = 3,2 postotna boda. Tome se dodaje neizravni učinak, jer energija ulazi u cijenu hrane, prijevoza i usluga, i taj se dio prelijeva mjesecima kasnije.

Razlika je važna za nositelje politike. Kod šoka potražnje stopa i proizvodnja idu u istom smjeru, pa je odgovor jasan. Kod šoka ponude idu u suprotnim smjerovima, a to je početak stagflacije.

Mehanizam 3: očekivanja#

Očekivanja pretvaraju jednokratni skok u trajnu inflaciju. Ako poduzeća vjeruju da će cijene i sljedeće godine rasti 8 posto, unaprijed podižu cjenike. Ako sindikati vjeruju isto, traže plaće koje to nadoknađuju. Ako banke vjeruju isto, traže višu kamatu. Nitko ne mora biti u krivu da bi rezultat bio inflacija.

Zato središnje banke toliko govore o usidrenim očekivanjima. Kredibilan cilj znači da ljudi jednokratni skok cijena tretiraju kao jednokratni. Kad se očekivanja odsidre, potrebno je puno više stezanja da se stopa vrati, a cijena su niži rast i viša nezaposlenost.

Novčana masa i brzina optjecaja#

Kvantitativna jednadžba M × V = P × Y je računovodstveni identitet: količina novca puta brzina kojom mijenja vlasnika jednaka je razini cijena puta količini proizvedenog. Iz nje slijedi jednostavan zaključak: cijene rastu ako novac raste brže od proizvodnje, uz nepromijenjenu brzinu optjecaja.

Primjer. Novčana masa poraste 10 posto, realna proizvodnja 2 posto, brzina ostane ista. Razina cijena tada raste 1,10 / 1,02 - 1 = 7,84 posto. Ako novčana masa poraste 6 posto uz isti rast proizvodnje, izlazi 3,92 posto.

Novac uglavnom nastaje kad banke odobravaju kredite, o čemu detaljnije pišemo u tekstu o tome kako nastaje novac. Zato je rast kredita praktičniji pokazatelj monetarnog pritiska od same količine gotovine.

Uvezena inflacija: tečaj i energija#

Malo otvoreno gospodarstvo uvozi velik dio onoga što troši: energiju, sirovine, gotove proizvode, dijelove. Cijene tog uvoza određuju se na svjetskim tržištima, u eurima ili dolarima. Domaća potražnja na njih nema utjecaj.

Postoje dva kanala. Prvi je cijena u stranoj valuti. Drugi je tečaj: ako domaća valuta oslabi, isti uvoz stoji više domaćeg novca.

Brojke su ilustrativne i pretpostavljaju potpuni prijenos, što u stvarnosti traje mjesecima i nikad nije stopostotan. Za stvarne udjele i stope pogledajte podatke Eurostata i državnog zavoda za statistiku.

Tečajni režim odlučuje koliko je zemlja izložena tom kanalu. Hrvatska je u eurozoni, pa uvoz iz eurozone nema tečajni rizik. BiH ima valutni odbor uz fiksni tečaj 1 EUR = 1,95583 KM, pa uvozi monetarne uvjete eurozone. Crna Gora jednostrano koristi euro. Srbija ima dinar i upravljano plivajući tečaj, pa NBS intervencijama ublažava prijenos tečaja na cijene. Više o tome u tekstu o tečajnim režimima.

Spirala plaća i cijena#

Spirala nastaje kad plaće rastu zbog inflacije, a cijene zatim rastu zbog plaća. Nije automatska: ovisi o pregovaračkoj snazi, o tome koliki je udio rada u troškovima i o produktivnosti.

Račun je jednostavan. Ako plaće čine 40 posto ukupnih troškova poduzeća i porastu 8 posto bez rasta produktivnosti, ukupni troškovi rastu 0,40 × 8 = 3,2 posto. Ako produktivnost istodobno poraste 2 posto, pritisak na cijene je bitno manji.

Sa strane kućanstva ključna je realna plaća. Ako nominalna plaća raste 3 posto uz inflaciju od 7 posto, realno gubite 1,03 / 1,07 - 1 = 3,74 posto. Ako plaća raste 6 posto uz inflaciju od 3 posto, realno dobivate 2,91 posto. Kako se to računa detaljno objašnjavamo u tekstu o nominalnom i realnom, a učinak na kupovnu moć kroz godine možete provjeriti kalkulatorom inflacije.

Što središnja banka može, a što ne može#

Središnja banka djeluje na cijenu novca, dakle na potražnju za kreditima, ulaganjima i trajnim dobrima. To je moćan alat protiv inflacije potražnje i protiv odsidravanja očekivanja.

Može: ohladiti potražnju višim stopama, usporiti rast kredita, ojačati tečaj i time smanjiti cijenu uvoza, zadržati očekivanja kod cilja.

Ne može: proizvesti plin, popraviti prekinuti lanac opskrbe, poništiti sušu ni promijeniti svjetsku cijenu sirovine. Kod ponudbenog šoka ostaje joj izbor između tolerancije privremeno više stope i stezanja koje udara po zaposlenosti. O konkretnim alatima i njihovom kašnjenju pišemo u tekstu o kamatnim stopama središnjih banaka, a o tome tko u regiji stvarno odlučuje u tekstu tko određuje kamate u regiji.

Česta pitanja#

Je li tiskanje novca jedini uzrok inflacije?#

Nije. Novčana masa je jedan od faktora, ali brzina optjecaja i realna proizvodnja mijenjaju rezultat. Snažan rast novca uz pad brzine optjecaja može proći bez inflacije, a energetski šok može dati visoku inflaciju bez rasta novčane mase. Veza je pouzdanija na dugom roku nego iz mjeseca u mjesec.

Zašto su cijene u maloj zemlji često izvan kontrole domaće politike?#

Jer velik dio košarice čine uvozna energija, sirovine i gotovi proizvodi čije se cijene formiraju izvan zemlje. Ako uvozni udio iznosi 30 posto, deprecijacija od 10 posto sama nosi oko 3 postotna boda. Domaća politika može utjecati na potražnju i tečaj, ali ne na svjetske cijene.

Uzrokuju li rast plaća inflaciju?#

Same po sebi ne. Ključan je odnos rasta plaća i produktivnosti te udio rada u troškovima. Rast plaća od 8 posto uz udio rada od 40 posto podiže troškove 3,2 posto, a rast produktivnosti taj pritisak umanjuje. Spirala nastaje tek kad se rast plaća i cijena međusobno hrane kroz očekivanja.

Kako prepoznati radi li se o šoku potražnje ili ponude?#

Gledajte smjer proizvodnje i širinu poskupljenja. Kod šoka potražnje rastu i cijene i zaposlenost, a poskupljenja su raširena po skupinama. Kod šoka ponude cijene rastu dok se proizvodnja usporava, a poskupljenja su koncentrirana u energiji, hrani i prijevozu, uz umjerenu temeljnu stopu.

Pomaže li ograničavanje cijena?#

Kratkoročno smanjuje mjerenu stopu, ali ne uklanja uzrok. Ako cijena ostaje ispod troška, javljaju se manjkovi ili se trošak prebacuje na državni proračun. Kad se mjera ukine, poskupljenje ulazi u indeks i stopa naglo skoči, što je oblik odgođenog baznog efekta.