Tečaj objašnjen: fiksni, plivajući i valutni odbor

Tečaj je cijena jedne valute izražena u drugoj. Kao i svaka cijena, nastaje iz ponude i potražnje: uvoznici, izvoznici, turisti, ulagači i banke kupuju i prodaju valute, a u nekim režimima središnja banka tu cijenu drži unutar zadanih granica ili je fiksira.

Za kućanstvo tečaj postaje osobna stvar u trenutku kad primanja i obveze nisu u istoj valuti. Tada svaki pomak tečaja mijenja koliko vam od plaće ostane nakon rate, a da se u ugovoru nije promijenilo ni slovo.

Kako tečaj uopće nastaje#

Na deviznom tržištu se sučeljavaju dvije strane. Potražnja za stranom valutom dolazi od uvoza, putovanja, otplate stranih dugova i odljeva kapitala. Ponuda dolazi od izvoza, turizma, doznaka iz inozemstva i priljeva ulaganja. Ako potražnja za eurima raste brže od ponude, domaća valuta slabi.

Na to se nadograđuju kamatne razlike i očekivanja. Viša domaća kamata privlači kapital i podupire valutu, a očekivanje inflacije radi suprotno. Zbog toga tečaj često reagira na najavu odluke središnje banke prije nego što odluka stupi na snagu.

Četiri režima i tko ih koristi#

Nijedan režim nije besplatan. Fiksni tečaj kupuje predvidljivost i plaća je gubitkom mogućnosti da se gospodarstvo prilagodi slabijom valutom. Plivajući tečaj daje tu mogućnost, ali prebacuje rizik na sve koji imaju obveze u stranoj valuti. Tko u kojoj zemlji odlučuje o kamatama razloženo je u tekstu tko određuje kamate u regiji.

Aprecijacija i deprecijacija: tko dobiva, a tko gubi#

Aprecijacija je jačanje domaće valute, deprecijacija njezino slabljenje. Devalvacija je isto slabljenje, ali kao svjesna odluka u režimu fiksnog tečaja.

Kod slabljenja domaće valute dobivaju izvoznici i turistički sektor, jer im je roba u stranoj valuti jeftinija, te oni koji primaju doznake ili plaću iz inozemstva. Gube uvoznici, kupci uvozne robe i svi s dugom u stranoj valuti. Kod jačanja valute redoslijed se okreće: uvozna roba i putovanja postaju jeftiniji, a izvoznicima se stišće marža.

Država nije neutralna. Ako se velik dio javnog duga izdaje u stranoj valuti, slabljenje domaće valute povećava iznos duga izražen u domaćoj valuti, iako se nije posudilo ni jedan novčić više.

Kako tečaj ulazi u cijene#

Prijenos ide u tri koraka. Prvo poskupljuje uvozna roba i energija koja se plaća u stranoj valuti. Drugo, poskupljuju domaći proizvodi koji koriste uvozne sirovine i komponente. Treće, ako slabljenje potraje, radnici traže veće plaće, pa se trošak širi po cijelom gospodarstvu.

Prijenos nikad nije potpun ni trenutan. Trgovci dio pomaka apsorbiraju u marži, ugovori s dobavljačima traju mjesecima, a konkurencija ograničava koliko se smije podići cijena. Zato tečaj od 10 posto ne znači inflaciju od 10 posto, nego manji dio toga, s odgodom. Kako se to mjeri objašnjeno je uz inflaciju.

Valutni rizik u vašoj rati: izračun#

Uzmimo kućanstvo koje ima kredit od 100.000 EUR na 20 godina uz 4 posto. Rata je 605,98 EUR. Primanja su u domaćoj valuti, mjesečno 150.000 jedinica, a početni tečaj je 100 jedinica za euro.

Pri pomaku od 10 posto godišnji trošak raste za 72.718 jedinica, dakle za više od pola jedne mjesečne plaće iz primjera. Pri 20 posto rata pojede skoro polovicu primanja, a da banka nije dirala kamatu.

Bitno je uočiti dvije stvari. Prvo, rata u eurima ostaje ista, mijenja se samo koliko vaše valute treba da je kupite. Drugo, valutni i kamatni rizik mogu udariti istovremeno, jer slabljenje valute često prati i podizanje domaćih kamata. Kombinaciju je najlakše provjeriti kroz stress test rate, a osnovni izračun rate kroz kalkulator rate kredita.

Kako izmjeriti vlastitu izloženost u pet minuta#

1. Popišite mjesečne obveze po valuti: rata, najam, školarine, pretplate.
2. Popišite primanja po valuti, uključujući honorare i doznake iz inozemstva.
3. Izračunajte koliko postotaka obveza je u valuti u kojoj nemate prihod. To je vaša izloženost.
4. Primijenite pomak od 20 posto na taj dio i pogledajte ostaje li kućni budžet održiv.
5. Ako ne ostaje, imate valutni rizik koji treba smanjiti, a ne samo pratiti.

Kako se zaštititi#

• Uskladite valutu duga i valutu prihoda kad god je to moguće. To je jedina potpuna zaštita za kućanstvo.
• Skratite rok ili smanjite iznos. Kraća izloženost znači manje prilika da vas veliki pomak zatekne.
• Držite rezervu u valuti obveze. Fond za nekoliko rata u valuti kredita kupuje vrijeme da se tečaj smiri.
• Ne pretvarajte štednju u špekulaciju. Kupovanje valute jer "sad je povoljna" nije zaštita nego dodatna oklada.
• Pazite na trošak konverzije. Svaka zamjena valute nosi razliku kupovnog i prodajnog tečaja, o čemu piše tekst o tečajnoj listi i spreadu.

U zemlji koja koristi euro, kredit u eurima i plaća u eurima znače da valutnog rizika prema euru nema. To je jedan od stvarnih učinaka uvođenja eura u Hrvatskoj, i vrijedi ga imati na umu kad se uspoređuju uvjeti kreditiranja među zemljama regije.

Česta pitanja#

Što je valutni odbor i zašto BiH ne mijenja tečaj?#

Valutni odbor znači da je svaka izdana marka pokrivena deviznom rezervom i da je tečaj zakonski fiksiran na 1 EUR = 1,95583 KM. Središnja banka ne smije kreditirati državu ni banke radi upravljanja kamatama. Rezultat je visoka stabilnost tečaja, uz cijenu da domaća politika nema monetarnu polugu.

Znači li slabljenje valute za 10 posto da će sve poskupjeti 10 posto?#

Ne. Poskupljuje prvo uvozna roba i energija, i to obično manje od punog pomaka, jer trgovci dio apsorbiraju u marži, a ugovori se ne mijenjaju odmah. Domaće usluge s malo uvoznog sadržaja reagiraju najslabije. Učinak se raspoređuje kroz nekoliko kvartala.

Kako znam nosim li valutni rizik ako imam kredit u eurima?#

Odgovorite na jedno pitanje: u kojoj valuti primate plaću. Ako primate eure, rizika prema euru nema. Ako primate dinare ili neku drugu valutu, a otplaćujete u eurima, rizik nosite vi, bez obzira na to što piše u marketinškom materijalu.

Je li povoljnije uzeti kredit u valuti s nižom kamatom?#

Niža kamata u stranoj valuti obično odražava očekivanje da će ta valuta jačati. Time plaćate kamatnu razliku kroz tečajni rizik. Za kućanstvo bez prihoda u toj valuti to je nagodba u kojoj se ušteda vidi odmah, a trošak kasnije.

Tko određuje službeni tečaj u regiji?#

Referentne tečajeve za euro objavljuje ECB, a nacionalne tečajne liste objavljuju domaće središnje banke, u Srbiji Narodna banka Srbije. Banke i mjenjačnice primjenjuju vlastite kupovne i prodajne tečajeve, koji se od referentnog razlikuju za maržu.