Deflacija i stagflacija: zašto su pad cijena i "loša inflacija" problem

Deflacija je trajan pad opće razine cijena, dakle negativna stopa inflacije. Stagflacija je kombinacija visoke inflacije i slabog ili negativnog rasta, obično uz rast nezaposlenosti. Zvuče kao suprotnosti, a zajedničko im je to što oba stanja štete i teško ih je liječiti standardnim alatima.

Za kućanstvo (domaćinstvo) najvažnija posljedica deflacije nije jeftinija hrana, nego to što nominalni dug ostaje isti dok dohodak pada. Kod stagflacije je obrnuto: dug realno tanji, ali plaća (plata) gubi trku s cijenama, a posao je nesigurniji.

Deflacija: definicija i mehanika#

Deflacija znači da indeks potrošačkih cijena pada iz godine u godinu. Nije isto što i pojeftinjenje jedne skupine proizvoda ni što i dezinflacija, kod koje stopa pada sa 8 na 2 posto, a cijene i dalje rastu. Kako se stopa mjeri objašnjavamo u tekstu o mjerenju inflacije.

Opasnost nije u nižim cijenama nego u ponašanju koje one izazivaju. Tri kanala:

1. Odgađanje potrošnje. Ako auto od 20.000 EUR za godinu dana stoji 19.600 EUR, čekanje se isplati. Kad tako razmišlja cijelo gospodarstvo, potražnja pada, poduzeća snizuju cijene da bi prodala, i krug se ponavlja.
2. Rast realnog tereta duga. Dug je nominalan. Ako cijene i plaće padaju, isti iznos duga predstavlja sve veći dio dohotka.
3. Realna kamata raste. Nominalna kamata ne može ići znatno ispod nule, pa uz negativnu inflaciju realna kamata ostaje visoka i onda kad je nominalna stopa nula.

Realni teret duga u brojkama#

Uzmimo stambeni kredit od 120.000 EUR na 25 godina uz fiksnu kamatu od 3,5 posto. Rata je 600,75 EUR, dakle 7.209 EUR godišnje. Dohodak kućanstva je 30.000 EUR godišnje, pa rata čini 24,03 posto dohotka.

Sada usporedimo tri scenarija kroz pet godina, gledajući koliko preostalih 100.000 EUR duga vrijedi u današnjim cijenama:

Deflacija istodobno smanjuje i dohodak. Ako dohodak od 30.000 EUR pada 2 posto godišnje, nakon pet godina iznosi 27.118 EUR. Rata je i dalje 7.209 EUR, pa njezin udio raste s 24,03 na 26,58 posto dohotka. Dužnik nije uzeo veći kredit ni izgubio posao, a kreditno je opterećeniji.

Isti račun vrijedi za kamatu. Nominalna stopa od 4 posto uz inflaciju od 3 posto daje realnu stopu 1,04 / 1,03 - 1 = 0,97 posto. Ista nominalna stopa uz deflaciju od 2 posto daje 1,04 / 0,98 - 1 = 6,12 posto. Isti ugovor, šest puta veći realni trošak. Kupovnu moć iznosa kroz godine možete provjeriti kalkulatorom inflacije.

Zašto je deflaciju teško zaustaviti#

Središnja banka snizuje kamatne stope da potakne potrošnju, ali stope ne mogu ići daleko ispod nule jer bi štediše prešle na gotovinu. To je donja granica. Kad je dosegnuta, ostaju nekonvencionalne mjere i fiskalna politika, a one djeluju sporije i politički su teže.

Drugi problem je psihologija. Očekivanje pada cijena je stabilno stanje: svi čekaju, potražnja slabi, cijene padaju, očekivanje se potvrđuje. Zbog toga središnje banke ciljaju stopu iznad nule, a ne nulu, i zbog toga se odmak prema dolje shvaća jednako ozbiljno kao odmak prema gore.

Stagflacija: definicija i zašto je najgora kombinacija#

Stagflacija je istodobno visoka inflacija i slab rast. Tipično nastaje iz ponudbenog šoka: energija ili sirovine naglo poskupe, pa cijene rastu, a proizvodnja pada jer je proizvodnja postala skuplja. Kako ponudbeni šok djeluje na cijene razlažemo u tekstu o mehanizmima nastanka inflacije.

Politici je teška jer dva problema traže suprotne poteze:

Nema poteza koji rješava obje polovice. Zato središnje banke u ponudbenom šoku često biraju uski cilj: spriječiti da se privremeni skok cijena ugradi u očekivanja i plaće, uz svjesno prihvaćanje slabijeg rasta. Više o alatima i njihovom kašnjenju u tekstu o kamatnim stopama središnjih banaka.

Tko dobiva, a tko gubi#

Iz tablice slijedi praktično pravilo: fiksni nominalni iznosi (dug, mirovina, ugovorena najamnina) dobivaju na vrijednosti u deflaciji, a gube u inflaciji. Praktično pravilo: prije svake odluke preračunajte nominalni iznos u današnje cijene.

Što kućanstvo može učiniti#

U deflaciji ili tvrdoj recesiji:

• Prioritet je likvidnost i sigurnost dohotka, ne prinos. Gotovina realno jača, a posao je najveći rizik.
• Smanjivanje duga s promjenjivom kamatom ima smisla, jer realni teret duga raste čak i kad rata pada.
• Provjerite fond za hitne slučajeve i produljite ga na više mjeseci troškova nego inače.
• Fiksni prihodi (najamnina, ugovorena naknada) su vrijedniji nego u normalnim vremenima, jer im kupovna moć raste.

U stagflaciji:

• Fiksna kamata na dug postaje vrijedna. Ako birate između modela, pogledajte usporedbu fiksne i promjenjive kamate.
• Držanje velike gotovine je skupo. Uz nominalnu kamatu na štednju od 2 posto i inflaciju od 5 posto, realni prinos je 1,02 / 1,05 - 1 = -2,86 posto godišnje. Detaljnije u tekstu o realnom prinosu štednje.
• Pregovaranje o plaći je važnije nego inače. Uz rast plaće od 3 posto i inflaciju od 8 posto kroz tri godine, plaća od 1.500 EUR naraste na 1.639,09 EUR nominalno, a realno vrijedi 1.301,16 EUR, dakle 13,26 posto manje.
• Napravite popis troškova koje možete privremeno smanjiti, prije nego što zatreba.

Česta pitanja#

Nije li pad cijena dobar za potrošače?#

Kratkotrajan pad cijena jedne skupine jest. Trajna deflacija nije, jer dolazi zajedno s padom plaća, zaposlenosti i profita. Kupovna moć raste samo ako dohodak pada sporije od cijena, a u deflacijskim epizodama obično je obrnuto. Uz to nominalni dug ostaje isti i realno postaje teži.

Koja je razlika između deflacije i dezinflacije?#

Dezinflacija je usporavanje rasta cijena, na primjer pad stope sa 8 na 2 posto. Cijene i dalje rastu, samo sporije. Deflacija je negativna stopa, dakle indeks pada. Kad u vijestima pročitate da je "inflacija pala", gotovo uvijek je riječ o dezinflaciji.

Zašto stagflaciju ne mogu riješiti kamatne stope?#

Jer kamatne stope djeluju na potražnju, a ponudbeni šok dolazi s troškovne strane. Povećanje stopa smanjuje inflaciju tako što dodatno guši već slabu potražnju i zaposlenost. Središnja banka može spriječiti da se šok ugradi u očekivanja, ali ne može proizvesti energiju koja nedostaje.

Kako inflacija pomaže državi kod javnog duga?#

Dug je nominalan, a nominalni BDP raste s cijenama. Ako dug ostane isti, a nominalni BDP poraste, omjer duga i BDP-a pada bez ijedne uštede. Ograničenje je kamata: kod novog zaduživanja ulagači traže višu stopu, pa se korist gubi kad dospijeva veliki dio duga.

Je li stagflacija isto što i recesija?#

Nije. Recesija je pad gospodarske aktivnosti i može se dogoditi uz nisku inflaciju. Stagflacija je slab rast ili recesija uz istodobno visoku inflaciju, što je rjeđa i teža kombinacija. Kako se recesija definira i mjeri objašnjavamo u tekstu o recesiji.