Dionice: što zapravo kupujete i kako se trguje

Dionica je vlasnički udio u tvrtki (firmi, preduzeću). Kupnjom dionice ne posuđujete novac nego postajete suvlasnik: imate pravo na dio dobiti koji se odluči isplatiti, pravo glasa na skupštini i pravo na dio imovine ako se društvo likvidira, ali tek nakon svih vjerovnika.

Cijenu dionice ne određuje tvrtka nego tržište. U svakom trenutku postoji lista onih koji žele kupiti i onih koji žele prodati. Cijena je zadnji iznos po kojem su se dvije strane složile, a ne procjena vrijednosti koju je netko izračunao.

Što vlasnik dionice zaista posjeduje#

Vlasništvo nad dionicom svodi se na tri konkretna prava:

1. Pravo na dobit koja se raspodijeli. Uprava predlaže, a skupština odlučuje hoće li se dobit isplatiti kao dividenda ili zadržati u tvrtki. Ne postoji obveza isplate.
2. Pravo glasa. Jedna redovna dionica obično nosi jedan glas o izboru nadzornog odbora, o raspodjeli dobiti i o statusnim promjenama. Kod povlaštenih dionica pravo glasa je često ograničeno, uz prednost pri isplati dividende.
3. Pravo na ostatak imovine. U stečaju se prvo namiruju radnici, država, banke i dobavljači. Dioničari su zadnji u redu i najčešće ne dobiju ništa.

Ono što ne posjedujete jest obećanje. Nitko vam ne jamči povrat uloženog, ne postoji dospijeće na koje se novac vraća i ne postoji osiguranje depozita kakvo pokriva bankovni račun. Osiguranje kod brokera štiti od nestanka posrednika, ne od pada cijene.

Kako radi knjiga naloga#

Burza je sustav koji spaja naloge po pravilu cjenovnog i vremenskog prioriteta. Zamislite knjigu naloga za jednu dionicu:

Najbolja ponuda za kupnju je 35,60 EUR, najbolja za prodaju 36,40 EUR. Razlika od 0,80 EUR je spread, odnosno 2,22 posto srednje cijene od 36,00 EUR. Trgovanje se dogodi tek kad netko prihvati suprotnu stranu.

Praktična posljedica: ako kupite 100 komada po 36,40 EUR i odmah ih poželite prodati, prodajete po 35,60 EUR. Uz brokersku proviziju od 0,3 posto po transakciji, kupnja košta 3.640 EUR plus 10,92 EUR provizije, a prodaja donosi 3.560 EUR umanjeno za 10,68 EUR. Gubitak u sekundi iznosi 101,60 EUR, odnosno 2,78 posto uloženog. Nijedan pomak cijene se nije dogodio.

Vrste naloga i kada koji koristiti#

• Tržišni nalog. Izvršava se odmah, po najboljoj dostupnoj cijeni. Prednost je sigurnost izvršenja, mana je nepoznata cijena. Na tankom tržištu veliki tržišni nalog "pojede" nekoliko razina knjige i prosječna cijena bude znatno lošija.
• Limitirani nalog. Vi zadajete najvišu cijenu koju plaćate ili najnižu po kojoj prodajete. Prednost je kontrola cijene, mana je što se nalog možda nikad ne izvrši ili se izvrši samo djelomično.
• Nalog s rokom trajanja. Vrijedi do kraja dana ili do opoziva. Nalog "do opoziva" zaboravlja se lako, a tržište se u međuvremenu promijeni.
• Stop nalog. Aktivira se kad cijena dodirne zadanu razinu i tada postaje tržišni nalog. Na kolebljivom tržištu može se aktivirati na kratkom pomaku i izvršiti po znatno lošijoj cijeni.

Što određuje cijenu#

Kratkoročno cijenu određuje odnos ponude i potražnje, a to znači očekivanja, vijesti i raspoloženje. Dugoročno cijena prati sposobnost tvrtke da stvara dobit i novčani tok. Cijena je, pojednostavljeno, današnja vrijednost svega što tvrtka očekivano zaradi za svoje vlasnike.

Zato objava rezultata pomiče cijenu i kad je dobit porasla: bitno je je li porasla više ili manje od onoga što je tržište već očekivalo. Ista logika vrijedi za kamatne stope. Kad rastu, buduća dobit se diskontira jačom stopom i cijene padaju, o čemu više u tekstu o kamatnim stopama središnjih banaka.

Tri osnovna pokazatelja na izmišljenom primjeru#

Podaci: godišnja dobit 12.000.000 EUR, ukupno 4.000.000 izdanih dionica, knjigovodstvena vrijednost kapitala 60.000.000 EUR, tržišna cijena dionice 36,00 EUR.

Kako se to čita:

• P/E 12 znači da za svaki euro godišnje dobiti plaćate 12 EUR. Obrnuto gledano, prinos na dobit je 8,33 posto, uz pretpostavku da dobit ostane ista, što je velika pretpostavka.
• P/B 2,4 znači da plaćate 2,4 puta više od knjigovodstvene vrijednosti kapitala. Visok P/B nije sam po sebi loš kod tvrtki koje ne trebaju puno imovine za rad, ali kod banaka i industrije ima više težine.
• Pokazatelji su osjetljivi na jedan broj. Ako dobit padne na 9.000.000 EUR, EPS je 2,25 EUR i pri istoj cijeni P/E skače na 16,0. Ako dobit poraste na 15.000.000 EUR, EPS je 3,75 EUR i P/E pada na 9,6. Cijena se nije pomaknula, a "skupoća" dionice se udvostručila ili prepolovila.

Zato P/E nikad nije usporediv između različitih djelatnosti, niti između jedne dobre i jedne loše godine. Koristan je samo uz kontekst rasta, zaduženosti i stabilnosti dobiti.

Likvidnost regionalnih burzi i što to znači malom ulagaču#

Burze u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori male su po broju uvrštenih društava i po dnevnom prometu u odnosu na velika svjetska tržišta. Aktualne podatke o prometu objavljuju same burze u dnevnim izvještajima, pa ih provjerite ondje prije nego što donesete zaključak o nekoj dionici.

Niska likvidnost mijenja tri stvari:

1. Spread je širi. Ulazak i izlazak koštaju više, kao u računici gore.
2. Izlazak nije zajamčen po željenoj cijeni. Kad želite prodati, možda nema kupca na razini koja vam odgovara, osobito u lošim danima.
3. Cijena reagira na male naloge. Jedan nalog srednje veličine može pomaknuti cijenu za nekoliko postotaka, što izgleda kao vijest, a nije.

Za mali portfelj to znači da su troškovi i rizik koncentracije često veći od koristi. Šira izloženost preko ETF-a rješava dio tog problema, uz vlastite naknade koje treba usporediti u tekstu o naknadama u ulaganju.

Rizik pojedinačne dionice#

Rizik jedne dionice sastoji se od tržišnog dijela, koji dijele sve dionice, i specifičnog dijela, koji pripada samo toj tvrtki. Specifični dio je onaj koji možete besplatno smanjiti raspodjelom novca, o čemu detaljno u tekstu o riziku i diversifikaciji.

Primjer veličine: ako je jedna dionica 5 posto vašeg portfelja i padne 50 posto, portfelj gubi 2,5 posto. Ako je ista dionica 40 posto portfelja, isti pad odnosi 20 posto. Ishod dionice nije se promijenio, promijenila se samo vaša odluka o veličini pozicije.

Prije kupnje pojedinačne dionice postavite si tri pitanja: koliko novca smijem izgubiti u cijelosti, koliko dugo mogu držati bez prodaje i što bi me natjeralo da promijenim mišljenje. Ako na treće pitanje nemate odgovor, nemate tezu nego nadu. Učinak dugog horizonta na uložen novac možete testirati kalkulatorom složene kamate, uz jasnu svijest da je svaki upisani prinos pretpostavka.

Česta pitanja#

Koliko novca treba za prvu kupnju dionica?#

Tehnički često i stotinjak eura, ali fiksne naknade tada čine prevelik udio. Ako broker naplaćuje minimalnu proviziju od pet eura po transakciji, na ulogu od 200 EUR to je 2,5 posto po kupnji i isto toliko po prodaji. Veći i rjeđi nalozi smanjuju taj trošak.

Što se događa s mojim dionicama ako broker propadne?#

Dionice se vode na računu vrijednosnih papira i odvojene su od imovine brokera, pa se prenose kod drugog posrednika. Sustavi zaštite ulagatelja pokrivaju slučajeve prijevare ili nestanka imovine do propisanog limita. Ti limiti razlikuju se po zemljama i provjeravaju se kod nadzorne agencije.

Je li niži P/E uvijek bolji?#

Ne. Nizak P/E može značiti da je dionica jeftina, ali i da tržište očekuje pad dobiti. Visok P/E može značiti precijenjenost ili očekivani rast. P/E je pitanje, a ne odgovor: kaže vam koliko plaćate za trenutačnu dobit, a ne hoće li ta dobit postojati za pet godina.

Trebam li kupovati dionice u eurima ili u stranoj valuti?#

Valuta kotacije nije isto što i valutna izloženost. Ako tvrtka zarađuje u drugoj valuti, taj rizik nosite bez obzira u čemu je cijena izražena. Kod kupnje u stranoj valuti dodatno plaćate konverziju, o čemu više u tekstu o tečaju i valutnom riziku.

Koliko dionica je dovoljno za pristojnu razdiobu rizika?#

Specifični rizik izrazito pada u prvih desetak do dvadesetak pozicija u različitim djelatnostima, a nakon toga korist raste sporo. Za male iznose je taj broj teško postići izravno bez visokih troškova, pa mnogi umjesto toga koriste fond ili ETF. Bitna je i raspodjela po djelatnostima, jer dvadeset dionica iz istog sektora nije dvadeset različitih rizika.