Kućni budžet: kako ga postaviti da traje

Kućni budžet (budžet domaćinstva) je plan u kojem svaki euro prihoda ima unaprijed određenu ulogu. Ne služi da biste manje trošili na sve, nego da biste znali koliko stvarno trošite i gdje se odluka isplati promijeniti.

Budžet koji traje počinje od izvoda za tri mjeseca, a ne od preporučenih postotaka. Prvo se izmjeri stvarno stanje, zatim se postave kategorije, i tek onda se mijenjaju iznosi. Obrnuti redoslijed daje lijep dokument koji se napusti u trećem tjednu.

Kako doći do stvarnih brojeva#

Otvorite izvode za posljednja tri mjeseca (bankovni račun i kartice) i svaku transakciju svrstajte u kategoriju. Tri mjeseca su minimum jer neki troškovi dolaze tromjesečno, a jedan mjesec s registracijom auta ili zubarom izgleda kao katastrofa iako je normalan.

Praktičan postupak:

1. Izvezite izvode u tablicu ili ih ispišite i označite bojama.
2. Napravite najviše dvanaest kategorija. Više od toga nitko ne održava.
3. Zbrojite svaku kategoriju po mjesecima i izračunajte prosjek triju mjeseci.
4. Posebno izdvojite troškove koji dolaze jednom ili dvaput godišnje (registracija, osiguranje, praznici, školski pribor) i podijelite ih s dvanaest.
5. Usporedite zbroj svih kategorija s prihodom. Razlika je ono što ste do sada nesvjesno štedjeli ili posuđivali.

Primjer varijabilnih troškova u tri mjeseca: 412 EUR, 505 EUR i 478 EUR. Prosjek je 465 EUR, i to je broj koji ide u budžet, ne najniži od tri.

Fiksno, varijabilno i ciljevi#

• Fiksno je ono što se ne mijenja mjesečno i ne može se brzo smanjiti: najam ili rata, režije, osiguranja, internet, vrtić, prijevoz na posao.
• Varijabilno je ono na što utječete iz tjedna u tjedan: hrana, izlasci, odjeća, sitna kupovina.
• Ciljevi su štednja, fond za hitne slučajeve i otplata duga iznad minimalne rate.

Podjela je važna zbog toga što se rezovi rade u različitim vremenskim okvirima. Varijabilno se smanjuje odmah, ovaj tjedan. Fiksno se smanjuje odlukama koje traju: promjena tarife, refinanciranje, selidba, otkazivanje police koja se preklapa s drugom.

Primjer kućanstva s primanjima od 1.400 EUR#

Dvoje odraslih, jedan stan u najmu, jedan auto, bez djece. Ukupna neto primanja su 1.400 EUR mjesečno.

Zbroj je točno jednak prihodu jer je ovo nulti budžet: svaki euro je raspoređen, uključujući i onaj koji ide u štednju. Stavka "godišnji troškovi" nije štednja u pravom smislu, nego mjesečno odvajanje za račune koji stižu jednom godišnje.

Pravilo 50/30/20 i gdje ono puca#

Pravilo kaže: 50 posto prihoda na potrebe, 30 posto na želje, 20 posto na štednju i otplatu duga. Na 1.400 EUR to bi bilo 700 EUR, 420 EUR i 280 EUR.

Problem je što u gornjem primjeru samo najam, režije, prijevoz, komunikacija, osiguranja i hrana iznose 1.045 EUR, dakle 74,6 posto prihoda. Ne postoji način da potrebe stanu u 700 EUR bez selidbe u jeftiniji stan ili odricanja od auta.

Zaključak nije da je pravilo beskorisno, nego da su njegovi postoci opisani za srednja i viša primanja. Kod nižih primanja udio potreba raste, a udio želja se stisne. Korisniji cilj je fiksni iznos štednje koji se ne dira (u primjeru 145 EUR za fond) i postotak koji raste kad poraste prihod. Ako plaća poraste za 100 EUR, barem 50 EUR neka ide u ciljeve prije nego što se navika potrošnje proširi.

Nulti budžet i budžet po omotnicama#

Nulti budžet znači da prihod minus sve kategorije daje nulu. Ne ostaje "ono što pretekne", jer ono što pretekne uvijek se potroši. Radi se na početku mjeseca, u petnaest minuta, i mijenja se svaki mjesec prema stvarnim planovima (rođendan, servis, put).

Budžet po omotnicama je fizička ili digitalna verzija istog principa: svaka varijabilna kategorija dobije svoj iznos, i kad se on potroši, kategorija je gotova do sljedećeg mjeseca. Digitalno se izvodi tako da se otvore dva ili tri računa: jedan za fiksno (na njemu su svi trajni nalozi), jedan za varijabilno (uz njega je kartica) i jedan štedni bez kartice.

Najbolji rezultat daje kombinacija: nulti budžet za raspored, odvojeni računi kao omotnice i trajni nalog na dan plaće za ciljeve. Kako to postaviti da radi bez discipline, pišemo u tekstu o automatizaciji štednje.

Najčešći skriveni troškovi#

Skriveni trošak nije onaj koji ne vidite, nego onaj koji nikad ne zbrojite na godišnjoj razini.

Nijedna stavka pojedinačno ne izgleda kao problem. Zbroj je 857,52 EUR godišnje, što je više od polovice mjesečnog prihoda u našem primjeru. Ako se taj iznos preusmjeri u štednju, uz 71 EUR mjesečno i prinos od 5 posto godišnje, kroz deset godina to je 10.959,78 EUR, od čega su 8.520 EUR uplate, a 2.439,78 EUR prinos. Račun provjerite kalkulatorom štednje.

Naknade banke su stavka o kojoj se može pregovarati ili se mijenja paket, o čemu detaljno pišemo u tekstu o naknadama banaka. Kamata na minus i karticu je najskuplji dio popisa i rješava se prva, kako objašnjava tekst o kreditnim karticama i minusu.

Kako budžet preživi prvi loš mjesec#

Svaki budžet u nekom mjesecu propadne. Razlika je u tome što se dogodi poslije.

1. Uvedite stavku za nepredviđeno. Iznos od 40 do 60 EUR mjesečno u kategoriji "razno" hvata sitne udare bez diranja fonda.
2. Ne otvarajte fond za probijeni budžet. Fond je za gubitak prihoda i nužne troškove, ne za prekoračenje na hrani.
3. Prebacite manjak u sljedeći mjesec kao stavku. Ako ste probili 80 EUR, u sljedećem mjesecu je to kategorija s minusom, a ne razlog za odustajanje.
4. Provjerite je li kategorija pogrešno postavljena. Ako hrana pukne tri mjeseca zaredom, iznos je bio nerealan, a ne vaša volja.
5. Zadržite trajni nalog za ciljeve. Ako se štednja gasi pri prvom lošem mjesecu, ona nikad neće postati fiksni trošak.

Budžet nije test discipline nego mjerni instrument. Kad prihod poraste ili rata kredita padne, u budžetu se odmah vidi koliko prostora imate za novi cilj. Kako se rata uopće formira i kako se mijenja, objašnjavamo u tekstu o izračunu rate kredita.

Česta pitanja#

Kako početi voditi kućni budžet?#

Uzmite izvode za tri mjeseca, svrstajte transakcije u najviše dvanaest kategorija i izračunajte prosjek. Zatim za sljedeći mjesec rasporedite cijeli prihod po tim kategorijama, uključujući štednju. Nakon mjesec dana usporedite plan i stvarno stanje i ispravite iznose koji su bili nerealni.

Vrijedi li pravilo 50/30/20 kod niže plaće?#

Kao orijentir da, kao obveza ne. Ako nužni troškovi čine 75 posto prihoda, kao u primjeru s 1.400 EUR, potrebe se ne mogu stisnuti na 50 posto bez velike promjene (jeftiniji stan, bez auta). Praktičniji pristup je fiksni iznos štednje svaki mjesec i povećanje udjela kad prihod poraste.

Što je nulti budžet?#

Metoda u kojoj se cijeli prihod unaprijed rasporedi po kategorijama tako da na kraju ostane nula. Štednja je jedna od kategorija, a ne ostatak. Time nestaje stavka "ono što pretekne", koja se u praksi uvijek potroši.

Koliko kategorija treba imati budžet?#

Između šest i dvanaest. Manje od šest ne pokazuje gdje novac odlazi, više od dvanaest se prestane voditi nakon nekoliko mjeseci. Bolje je imati jednu kategoriju "hrana i kućanstvo" koju ćete stvarno pratiti nego pet potkategorija koje nećete.

Trebam li aplikaciju za praćenje troškova?#

Ne nužno. Tablica s dvanaest redaka radi isti posao, a aplikacija koja se povezuje s računom štedi vrijeme na unosu. Ako koristite aplikaciju, provjerite kako pristupa podacima računa i koliko naplaćuje, jer pretplata na alat za štednju i sama je trošak u budžetu.

Kako uskladiti budžet kad prihodi variraju?#

Uzmite prosjek posljednjih šest mjeseci i budžetirajte prema najnižem od tih mjeseci. Višak u dobrim mjesecima ide u fond i na izravnavanje slabih mjeseci. Kod samostalne djelatnosti dodajte i posebnu kategoriju za poreze i doprinose koji dospijevaju tromjesečno.